slika
naslovna o_skoli j_racic djelatnici dogadanja razno

kontakt

DOGAĐANJA 2016./2017.
   
 

Susret s književnicom Nevenkom Videk

U utorak, 6.6.2017. godine, našu školu je posjetila književnica Nevenka Videk kako bi se susrela sa učenicima drugih razreda. Književnica je već posjetila ovu školu na Večeri poezije i glazbe. A pošto su ove godine učenici drugih razreda čitali lektirno djelo Pismo iz Zelengrada koje je ona napisala te gledali istoimenu predstavu u Kazalištu lutaka ovo je bila prilika da se učenici bolje upoznaju sa spisateljicom i njezinim djelom. Nakon kratkog programa uslijedio je razgovor te brojna zanimljiva pitanja učenika kojima nije bilo kraja…

Nakon veselog susreta sa svim drugim razredima spisateljica je ostala još jedan školski sat u 2. d razredu jer su to učenici tražili. Nastavio se veseli i lijepi susret. Zahvaljujemo dragoj književnici!

Motivirana susretom s učenicima naše škole te darom u kojem su bili crteži, pitanja za spisateljicu te poticajne misli u kojima govore spisateljici da i dalje piše, napisala nam je i pjesmu:

Susret s djecom u Osnovnoj školi Josipa Račića

U školi Josipa Račića ovih sam dana bila,
od djevojčica i dječaka,
veselih drugašića,
svašta sam naučila.
Na sva pitanja moja
sve su odgovore znali
i kao darak
za sjećanje na susret
srca mi svoja
nacrtali.
Zamislite
divne crteže stabala
na kojima dječja srca rastu
i krase im krošnje zelene,
a nasmijanim nebom
oblačići bijeli plove,
prozračni poput pjene.
Ima na slici i stablo jedno
razbarušene glave,
umjesto lišća
na granama mu nikle
šarene točke
žute, crvene i plave.
Na jednoj je slici
leptir dao poljubac ptici,
a na drugoj, gle,
srca su velika i mala
u radosti
kolo zaigrala!
Našlo se tu i crvića i mravića,
gusjenica i puža dva,
a dolutao je i jedan robot,
na glavi mu žarulja
iskri i sja!
Posvuda cvijeće,
leptiri, ptice
i bezbroj pitanja meni
sa pune tri stranice!
Stoga ću odgovore na njih dati
kako ću najbolje umjeti i znati.

Koliko godina imam?
Puno, puno,
da jedva brojiti znam.
Dijete sam veliko
još iz prošloga stoljeća.
Od mojega je rođenja proteklo
šezdeset i četiri ljeta,
zima, jeseni i proljeća!

U koju sam školu išla?
U onu najljepšu, najmiliju
i najveću,
gdje naučih prva slova,
koja nikad zaboraviti neću.

Koliko sam poslova radila?
Puno.
Kad bi ih izbrojila
sigurno bih se iznenadila.
Koliko, ne znam ni sama,
jer stalno izmišljam nove
i tražim ih svakoga dana.
No najviše su mi posla dale
igre za velike i male,
pa sam se puno igrala
i pjesmice pisala,
za djecu najviše.
I danas još svaki moj posao
na stihove i srca dječja
miriše!

Je li mi teško rimu naći?
Ne. Samo u dubinu riječi svake
pogledom treba zaći.
Uvijek oko sebe pažljivo gledaj
i u tišini duše
čudesne riječi traži,
uroni ih u srce
i najljepšu rimu slaži!

Koja mi je knjiga najbolja?

Ona koja je i tebi draga i mila,
ona koja je i u tvoje srce
uronila
i koja će ti dugo
u sjećanju ostati
i zauvijek ti
s polja i livada djetinjstva
radosno svjetlucati!

I na kraju svima vam, djeco, hvala,
koja ste mi darovala svoja srca,
velika i mala.
Zato obećajem da ću
poslušati vaš savjet i glas
i dalje još više i više
pisati
i pjesme i priče
za sve vas!

Puno pozdrava svima vama i vašim učiteljicama
od
prijateljice,
pisateljice
Nevenke Videk