Vinko Bek, (1862. – 1935.) tiflopedagog i humanist, rodio se u Podgajcima Podravskim. Radio je u mnogim mjestima kao učiteljem i bio je ravnatelj Zemaljskog zavoda za slijepe. Bek je prvi u nas organizirao zaštitu i osposobljavanje slijepih. Godine 1888. odlazi u Beč gdje proučava odgoj i obrazovanje slijepih. Godine 1889. otvorio je u Bukevju privatni zavod za slijepe, gdje je obučavao slijepog dječaka Hinka Svobodu, s kojim je iste godine izašao na javni ispit u Zagrebu. To je prvi put u povijesti školstva na jugoistoku Europe da se u nastavi za slijepe u svim predmetima prilagođava specifičnim zahtjevima slijepoga djeteta. U tu svrhu izradio je i izdao prvu našu početnicu s Braillevim slovima. Zatim je izradio i Braillevu abecedu za slovenski i bugarski jezik i još mnoge druge knjige za slijepe. Na osnovi rezultata koje je Bek postigao radeći za slijepe, a što mu je Zemaljska vlada izravno ili posredno omogućavala, godine 1894. u Zagrebu su se stekli uvjeti za otvaranje zavoda za slijepe. Bek i njegov utjecaj na odgoj i obrazovanje slijepih objavljena je dva i pol desetljeća nakon Bekove smrti i prava je riznica podataka o životu i radu Vinka Beka, te prikaz stvaralaštva i truda na području školstva i organizirane skrbi za slijepe u Hrvatskoj. No sama činjenica da ju je napisao slijep čovjek i da je ona, zapravo, njegova doktorska disertacija - dovoljno upućuje na ispravnost Bekova uvjerenja u mogućnosti slijepih ljudi i na aktualnost.