U sklopu susreta "Na kavi s predsjednikom" predsjednik Mesić, uz ostale, primio je učenike 4.a i 5.c razreda Osnovne škole Josipa Račića iz Zagreb. Učenici su primljeni u posjet predsjedniku povodom projekta "MALIM KORACIMA DO BOLJE IGRE " školske godine 2006./2007.

       Bilo je subotnje jutro. Probudila sam se i od uzbuđenja obukla dvije različite čarape. Sriktala sam se i krenula u školu. Tamo nas je dočekao autobus koji nas je vozio kod predsjednika. Ukrcali smo se i krenuli. Dok smo se penjali na Pantovčak naša srca kucala su sve jače. Došli smo u predsjedničke dvore, bilo je prekrasno. Konji, srne i još neke životinje slobodno su trčale po prirodi. Napokon smo ušli, bilo je kao iz bajke ili nekog sna. Pričekali smo ga u dnevnome boravku, baš onome iz kojeg se obraća preko televizije. Ušao je, naše oči su zasjale, rukovali smo se i bio je vrlo simpatičan. Predstavili smo mu naš projekt, a on nas je počastio sokom. Proveli su nas kroz njegov ured. U njemu je bilo mnogo zgodnih stvarčica kao makete brodova, hrvatska zastava... Bilo je to jedno veliko i nezaboravno iskustvo koje će ostati u našem sjećanju.

       Prvi put kada sam ugledala predsjednika Mesića, kada je ušao, bila sam izbezumljena, da tako velik i častan čovjek uđe i rukuje se sa mnom, rekla sam mu da je devet učenika iz petog razreda, a svi ostali iz četvrtog, kada je otišao od mene skoro sam se onesvijestila. Poslije kada smo se slikali me prigrlio, ni to ne mogu opisati. Kada je išao ispričati vic, ništa ga nisam razumjela, ali sam se svejedno nasmijala. Sve u svemu, samo mogu reći da jako volim svoju učiteljicu Renatu koja se dosjetila da idemo do predsjednika Mesića. Moji najbolji doživljaj je bio kad me prigrlio.

       Dana 13. 10 sa školom sam išla predsjedniku Mesiću. Već u autobusu sam bila jako uzbuđena pa sam puno brbljala. Činilo mi se da su i ostali bili uzbuđeni. Na putu smo vidjeli jelene, srne i ponije. Kad smo došli kod predsjednika čuvari su nas pregledali. Tad sam bila još više uzbuđena. Došli smo do jedne prostorije u kojoj smo čekali predsjednika jer smo uranili. U toj prostoriji su stolovi i stolice od zlata. Kad je napokon došao srce mi je jako lupalo od uzbuđenja. Sa svima se rukovao. Tada sam si rekla da nikad neću oprati tu ruku s kojom sam se rukovala. Konobari su nam ponudili sokove. Bili su fini! Posjetili smo predsjednikov ured. To mi je bila velika čast. Tad sam se skoro onesvijestila, a imala sam dobar razlog. Kad smo hodali do autobusa vidjeli smo ponije. Dragali smo ih i hranili. U autobusu još uvijek nisam mogla vjerovati da sam vidjela predsjednika Stjepana Mesića!

      U subotu 13.10. sam išla s mojim razredom u posjet Hrvatskome presjedniku Stjepanu Mesiću. Kada sam ušla u predsjedničke dvore prošla sam kontrolu. Čim sam ušla prepoznala sam prostorije koje često vidim na televiziji. Svi smo čekali da uđe presjednik. Mene je mučila trema. Stalno sam mislila hoću li sve točno reći? Malo kasnije je ušao presjednik. Bilo mi je neobično, zato jer ga često vidim na televiziji, a sada ga mogu vidjeti uživo, svojim očima. Ja i moji prijatelji sa projekta smo imali tekst koji smo govorili. Zato me mučila trema. Uručila sam presjedniku album, u kojem je prikaz kako je tekao naš projekt. Presjednika sam poljubila, a u sebi sam mislila koja je to čast. Zaboravila sam vam reći, na početku smo se svi rukovali sa presjednikom. Počastio nas je sokovima. Slikali smo se s njim. Na kraju je naš prijatelj Vjeran intevjuirao presjednika za školski radio 5+. Meni se ovaj posjet jako svidjeo i pamtit ću ga za cijeli život.

      13.10. bili smo kod predsjednika Republike Stjepana Mesića. Taj dan je bio baš super. Ušli smo u autobus i vozili se do predsjedničkih dvora. Kad smo ušli unutra vidjeli smo kako je to super uređeno. Onda smo ušli u jednu veliku i prekrasnu prostoriju gdje smo čekali predsjednika. tamo su nas ponudili sokom. Kad je došao predsjednik rukovali smo se s njim i pričali o projektu Građanin. Na kraju smo se čak i slikali. Kad je sve to završilo vidjeli smo njegov ured u kojem ima puno umjetnina. Na kraju smo se vratili u autobus i krenuli kući. Ovaj izlet ću pamtiti cijeli svoj život.

       13.10.2007 moj razred išao je u posjet predsjedniku Mesiću. Svi smo bili uzbuđeni. Došli smo mu predstaviti projekt Građanin te kako smo došli do sprava i novca za njih. Kad je predsjednik ušao u prostoriju svi smo bili mirni kao bubice. Mi koji smo u projektu, izrecitirali smo sve glatko i bez pogreške. Nakon toga smo hranili i dragali ponije. Meni je sve bilo super.