POVIJEST HORVATA I SREDNJAKA

Horvati su prvi puta zabilježeni 1615. godine u dokumentu "Gradski urbar slobodnog, poveljenstvenog i kraljevskog grada Zagreba". Naziv HORVATI potjece iz madarske morfološke tvorevine za imenicki pojam HRVAT. Potkraj 17. stoljeća Horvati su poznati kao cjeloselac i u njega doseljavaju kmetovi slobodnjaci, želiri ili željari, "Liberi homines".

1615. godine kada se Horvati prvi puta spominju u njima je živjelo 26 kmetskih porodica. Podrobniji podaci o broju stanovnika sela Horvati nižu se od pocetka 19. stoljeća. Bilo je to relativno malo selo.

PODACI O BROJU STANOVNIKA I KUĆA U HORVATIMA
godina	broj stanovnika	broj kuća
1801.	133	18
1810.	164	18
1817.	170	18
1824.	200	18
1829.	196	18
1836.	170	18
1844.	144	18
1853.	240	30
1857.	244	31
1866.	277	31
1872.	283	31
1878.	283	42
1888.	374	42
1890.	374	69
1898.	574	69

7. rujna 1850. godine stupio je na snagu "Privremeni obcinski red za Kraljevski grad Zagreb". U njemu je bio clanak 1. koji glasi: "Obcina Zagreb sastoji se iz dosadašnjeg slobodnoga i kraljevskoga grada Zagreba i iz 4 obližnje obcine: Kaptola, Nove Vesi, Laške ulice i Horvatah". Navedenim aktom Horvati su pripojeni Kraljevskom gradu zagrebu i postali samostalna opcina na teritoriju grada.

28 godina nakon pripojenja gradu Zagrebu. Horvati još uvijek imaju sve osobitosti tipicnog prigradskog sela. To nam potvrduje i naziv ceste koja je 1878. godine izgradena od Ilice prema Horvatima i dobila naziv Selska cesta. Ovaj topanim je vrlo znacajan za povijest Horvata kao samostalne gradske opcine, za odnos prema opcinskim vijećnicima u ondašnjoj gradskoj upravi punoj "plemenite, visokorodene, blagorodne i uzorite gospode", koja je ignorirala vijecnike "seljacke opcine" što unose "seljacki lajbek i smrdljivi luk" u vijecnicu slobodnoga i kraljevskoga grada. Gospoda su izmišljala stotine poniženja kojima su htjeli satrti prirodno zdravu seosku domišljatost.

U to vrijeme pojavljuje se toponim Gredice. Ova izvedenica nastala je od uobicajenog seoskog naziva za lijepo uredene lijehe na kojima su seljanke uzgajale povrće za potrebe stanovnika Zagreba. Ljubljanica je bila susjedno selo na sjeverozapadu Horvata.

Tokom 19. stoljeca Ljubljanica se razvija u radnicko naselje. Izmedu Jaruna i Ljubljanice pojavljuje se još jedno radnicko naselje Gajevo naselje. Horvati, Pregrada Sava (kasnije prozvan samo Sava) i Trnje bila su tri glavna južna naselja zagrebacke periferije, koja su od osnutka bila pravi obalni savski naseljeni pojas, izoliran od gradske jezgre. Prvi graditelji zagrebackih indusrijskih objekata racunali su na stanovnike seoskih i radnickih naselja zagrebackog predgrada. Ekonomski planeri zagrebacke industrijske buržuazije gledali su na ta periferna naselja kao na rezervate jeftine radne snage. Za povijet i razvitak ovoga dijela našega grada imali su izuzetan znacaj slijedeci industrijski i vojni objekti:
- 1857. godine - objekt (sadašnja zgrada Rektorata sveucilišta na Trgu Maršala Tita koji je sagraden za bolnicu,a li nikada nije služio toj svrsi - taj objekt je u pocetku bio tvornica šibica, a kasnije tvornica duhana u kojoj su se zaposlili mnogi siromašni seljci Horvata, a ponajviše Savcani
- 1878. godine - Vjekoslav Heinzel dao je sagraditi parnu pilanu uz put prema Savi
- 1878. godine - Flauger dao je sagraditi paromlin takoder uz put prema Savi
- 1873. godine - izgradena tvornica šibica unutar samog naselja Predgrad Sava
- mnogi siromašni seljaci Horvata našli su zaposlenje u "Spremištu prnja"
- u kasnijim godinama u Savskoj cesti izgradena je tvornica pokucstva
- na Savskoj cesti se takoder pojavljuje najvece skladište stolarskog i tapetarskog drva
- 1830. godine - sagraden prvi vojni objekt

Navedeni objekti gradeni su godinama. Stanovnici Horvata i okolnih naselja radili su na njihovoj izgradnji kao pomocni gradevinski radnici, a mnogi seljaci Horvata i Jaruna bili su glavni dobavljaci savskog naplavinskog pijeska i šljunka kao odlicnog gradevinskog materijala. To je vrijeme kada se u Jarunu, Gajevu naselju i dijelom u Horvatima na veliko eksploatirao šljunak i pijesak kaoprirodnu savsku naplavinu. Tako su nastala ogromna udubljenja na pojedinim dijelovima ovoga dijela grada, koja su i danas toliko vidljiva, ali mnogima nije poznat uzrok nastanka.

Prvi imigracioni val doseljenika započinje 1880. godine i traje sve do kraja 19. stoljeća. Mlada zagrebačka industrija nije mogla prihvatiti sve viškove zagrebačkog tržišta rada. Na kaptolu pod vedrim nebom okupljaju se tisuće nezaposlenih. To je prva zagrebačka burza rada, gdje se ugovaraju zaposlenja temeljem slobodne pogodbe, a ne radni odnos zasnovan na temelju rada. Zbog povećane ponude na tržišturadne snage dolazi do sablažnjivih i do skrajnosti bezobraznih pogodaba između malenog broja poslodavaca i velikog broja radnika. Naši radnici sve do 1891. godine nisu imali dan tjednog odmora. Tek 1891. godine stupio je na snagu Zakon o nedjeljnom počinku. 14. kolovoza 1892. godine otpočeo je u zagrebu poznati štrajk u kojem je učestvovala većina radnika mlade zagrebačke industrije. Ovim štrajkom radnici su tražili 12satni radni dan (jer su radili 14-17 sati dnevno) i povećanje zarade. Poslodavci su pregovarali s radničkim povjerenicima i tražili da radnici prihvate njihove uvjete. Mnogi radnici iz Horvata ostali us bez zaposlenja, bez zarade i kruha z abrojne članove svojih obitelji. Nisu posustali.Zajedno s radnicima zagrebačke Trešnjevke izdaju proglas "Pučanstvu grada Zagreba" u kojem traže solidarnost s radnicima sugrađanima. Radnici Horvata i Predgrada Save pokazali su primjerom kako treba prihvatiti iniciranu radničku solidarnost.

Općinski vijećnici Horvata vodili su dvadeset godina borbu za izgradnju škole u Horvatima. Kulturne i socijalne prilike zagrebačke periferije u prošlom stoljeću ilustrira odlomak članka, objavljenu u "Hrvatskim novinama" broj 145 od 1868. godine koji glasi: "Osobito pako nebi niko ni pomisliti a kamoli povjerovati mogao, da baš tako rekuć u neposrednoj blizini glavnoga grada Hrvatske ima do 4000 dušah, od kojih djeca nikakove učione ne polaze. Pa ipak je tomu tako. Trnje, Horvati, Vrhovec, Pantovčak, SV. Duh, Ljubljanica i Prekrižje, ta predgrađa našega gl. grada ne pošiljaju niti jedne duše u školu, pače ima i takovih, koji se u 7. godini niti prekrižiti ne znadu..."

1893. godine donesena je odluka o izgradnji škole za školske obveznike. Nakon dvije godine započela je izgradnja i škola je izgrađen ai otvorena 1897. godine. U toj istoj zgradi nalazi se danas Osnovna škola "Braća Ribar".

Objavljivanje Prvog svjetskog rata stanovnici Horvata doživjeli su s ogorčenjem. ****

Kroz razdoblje stare Jugoslavije siromašni seljaci Horvata preslojavaju se u najamne radnike.

****

Poslije Drugog svjetskog rata, reginalnim urbanističkim planom, bio je predviđen razvitak grada na periferni prostoruz intenzivnu izgradnju u prvoj fazi satelitskih naselja, gradskih mikrorajona, koji će već u drugoj fazi izradnje dati Zagrebu jedinstvenu urbanu fizionomiju velegrada. Sve se više ljudi doseljava u Zagreb.

1964. godine jugozapadni dio grada zadesila je katastrofalna poplava rijeke Save. Cio predjel ovaga grada u kojem se prostiru Horvati bio je pod vodom visokom i do 2 metra. Poplava je pričinila ogromne štete Horvatima, Vurovčicama, Gredicama i okolnim naseljima. Mnogi građani su pred vodom pobjegli na krovišta. Spašavali su ih vojni helikopteri, inžinjerijske jedinice Jugoslavenske armije, operativne jedinice Civilne zaštite, milicije i Zagrebačke vatrogasne brigade. Mnoge kuće bile su toliko oštećene da ih jetrebalo srušiti. Grad s eteško oporavljao od te katastrofe. Uslijedila je solidarnost svih naroda Jugoslavije i stizala je pomoć unesrećenom Zagrebu od mnogih država i međunarodnih organizacija.

Nakon katastrofalne poplave donesenaje odluka o izgradnji suvremenog multifunkcionalnog naselja u ovom djelu našega grada. tako su nastajali sadašnji Srednjaci, proširivala se Knežija i gradila Kalinovica.

Mjesna zajednica "Horvati-Srednjaci" poticala je potrebu izgradnje osnovne škole...

IZGRADNJA I OTVARANJE ŠKOLE 1971.

Mjesna zajednica "Horvati-Srednjaci" sa svojim društveno-političkim organizacijama poticala je potrebu izgradnje osnovne škole za obveznike koji su polazili nastavu na tri susjedne škole: OŠ "Braća Ribar", "Matija Gubec" i "Ivan Meštrović". Vitalna statistika naselja koje se brzo razvija i pretvara u moderan, multifunkcionalan predio Zagreba također je govorila u prilog izgradnje škole.

Skupština grada Zagreba prihvatila je prijedlog za izgradnju škole na temelju zaključka o samodoprinosu građana. Gradilo ju je Građevno poduzeće "DOM" iz Zagreb, projektant inž. arh. Berc Boris.

Izgradnja škole u Srednjacima završena je krajem kolovoza 1971. godine. Iste godine škola započinje s radom. 20. kolovoza 1971. godine održan je u školi prvi sastanak s nastavnicima.

Škola je dobila ime prema poznatom slikaru Josipu Račiću koji je rođen u ovom kraju.

Učitelji Osnovne škole "Josipa Račića" 1971./1972.

ŠKOLA OD OSNUTKA DO DANAS

RAVNATELJI:

      ANTUN ŠVAJHLER - ravnatelj škole u izgradnji 1971.
      VELIMIR ŽUBRINIĆ - vršitelj dužnosti ravnatelja
      FILIP ŠKARO - ravnatelj škole od 16.3.1972. do 31.1.1987.
      VICKO TOMIĆ - vršitelj sužnosti ravnatelja od 1.2.1987. do 31.7.1987.
      VICKO TOMIĆ - ravnatelj škole od 1.8.1987. do 31.7.1991.
      MATE ŠPEKULJAK - ravnatelj škole od 1.8.1991. do 16.1.1994.
      TATJANA ZANINOVIĆ - vršitelj dužnosti ravnatelja od 17.1.1994. do 31.1.1994.
      TOMISLAV HORVAT - ravnatelj škole od 1.2.1994.

Intenzivna izgradnja stambenih objekata i razvoj infrastrukture dovela je u naselje Horvati-Srednjaci nove doseljenike.Tako je 1973. g. škola imala ukupno 927 učenika, a nastava se organizirala u tri smjene. Zato su već sljedeće godine započeti radovi na dogradnji škole u svrhu povećanja učioničkog prostora. 1975. g. bila je godina važnih obljetnica. Tako je u školi svečano proslavljena 360. godišnjica naselja Horvati i 10. godišnjica naselja Srednjaci.

U prosincu 1974. odobrena su novčana sredstav za dogradnju škole.

Naredne dvije fotogafija prikazuje građevinske radove na izgradnji nove blagovaonice i kuhinjskog skladišnog prostora i detalj s izgradnje.